Osnivačevim
stazama
Nisu deca osnivača, preduzetnika, jedina koja mogu da pođu „očevim
stazama“, štaviše jedna su od mnogih. Mnoga deca lekara, glumaca, slikara,
advokata, raznoraznih zanatlija… biraju iste životne pozive koje su izabra-
li njihovi roditelji. Ali njihova priprema je jednostavnija i drugačija, jer svi
oni gledaju šta njihovi roditelji rade i znaju šta im je činiti u budućnosti.
Boris Vukić, Adizes SEE
[email protected]
D
eca slikara vide oca u ateljeu
kako stvara i kako se kočoperi
na izložbama; deca lekara slu-
šaju od malena latinske izraze i idu sa
majkom na kongrese; deca glumaca iz
mraka posmatraju život na „scenama
koje život znače“.
Predstave u kojima su osnivači glavni
likovi nisu iste kao predstave u kojima
će njihova deca, ako požele, biti glavni
likovi i njihove uloge se razlikuju. Deca
osnivača koji krenu „očevim stazama“
koračaće drugim putem, koji nije predu-
zetnički već menadžerski.
Za razliku od svih pobrojanih, deca
osnivača ne mogu od roditelja da uče
„zanat“, oni drugačije moraju da vode
kompanije. Ovo je još jedan od razloga
zašto druga generacija ne treba da po-
čne svoju profesionalnu karijeru u po-
rodičnoj kompaniji.