sam da se svaka, pa i najmanja
emocija u meni zapravo povećava
- mala sreća postaje euforija, mala
tuga postaje drama. Morao sam
kontrolirati emocije. Na mentalnom
treningu naučio sam kako da se ne
poistovjećujemo sa svojim emo-
cijama nego da se odvojimo od
njih i primijetimo da mi nismo te
emocije. To sam morao vježbati da
zadržim zdrav razum. Kad to čovjek
uspije, a na antarktičkoj ekspediciji
silom prilika mora uspjeti ako želiš
preživjeti, onda postiže ono za što su
stari grčki filozofi rekli da je najveća
vlast na svijetu, a to je vlast nad sa-
mim sobom.
S kojim ste se sve opasnostima
susretali? Što je bilo najteže?
Vremenski uvjeti bili su konstantan
vjetar u prsa i temperature između
-12 i -27 stupnjeva, sa osjetom
hladnoće koji pada do -50. Mala
nepažnja mogla me dovesti do
ozeblina, ali odlično sam se pripremio
i bio cijelo vrijeme pribran, pa sam
prošao sve bez problema. Najveća
opasnost bile su ledenjačke pukotine.
Kad bi ih snježni nanosi zatrpali
tako da ih ne vidim, prijetio bi mi
pad u njih i grozan kraj. Međutim
i to se dobrom pripremom može
potpuno izbjeći, a rizik se smanjiti
na apsolutan minimum. Odgovorno
tvrdim da je prosječna vožnja po
našim cestama deset puta opasnija
od dobro pripremljene antarktičke
ekspedicije. Na kraju krajeva, statistika
to potkrepljuje.
Što je bio najteži zadatak, najveći
izazov na tom putu?
Najteže je uvijek pobijediti samog
sebe. Ubiti onog papka u tebi koji ti
govori da ti to ne možeš, da si jadan,
xxx
da radije ostaneš u fotelji i natočiš si
još jedno piće ili pojedeš još nešto, ili
još jednom padneš u zamku u koju si
već sto put pao pa ti se već čini da
je ona tvoje mjesto. Ali nije. Sloboda
leži izvan zidova koje gradimo sami
oko sebe. Ja rušim te svoje zidove
već godinama, to me veseli. Život
je prekratak da ga provedemo kao
robovi svojih vlastitih slabosti i stra-
hova.
Kakav vam je bio osećaj kad ste
stigli na cilj?
Apsolutna ispunjenost. Sretna pra-
znina. Mir. Ljubav. Zahvalnost. Pobjeda.
Trijumf. Blaženstvo. Zona. Osmijeh.
Na kraju puta – novi put
Kakav je osećaj vratiti se nazad?
Osjećam se odlično, kao i uvijek.
Naučio sam ostvarivati svoje snove
i živim život punim plućima, i po
meni to je najbolji osjećaj koji netko
može imati. Nakon što ostvariš veliki
cilj, na kojem si radio intenzivno tri
godine, kako bih se osjećao nego
odlično. Također, osjećam zahvalnost
prema brojnim ljudima koji su mi bili
podrška da u tome uspijem, jer iako je
to bila solo ekspedicija, pitanje je bih
li u tome uspio da nisam imao svoje
navijače, svoje „pleme sanjara“
Koji je idući „zadatak” šta pla-
nirate?
Moja životna partnerica Anđela i ja
na Antartici smo se zaručili, a nakon
povratka u Zagreb i vjenčali, a sada
spremamo naše veliko zajedničko
putovanje. Putovati ćemo cijelu 2019.
godinu i provoditi naš novi, za-
jednički projekt „Ljubav oko svijeta“.
Istraživat ćemo što o ljubavi misle i
kako je doživljavaju i žive pripadnici
najrazličitijih i najegzotičnijih kultura na
svim kontinentima, od najzabačenijih
plemena lovaca i sakupljača u Africi
i Oceaniji, do najmodernijih društva
Zapada. Svaki tjedan proizvodit ćemo
blogove i reportaže samo za članove
našeg Kluba za ekspedicionizam i
kulturu, pa pozivam sve zainteresirane
da saznaju više o projektu i učlane se
u naš klub preko naših stranica: www.
kek.hr. Tamo također mogu direktno
od nas nabaviti sve moje knjige.