i verujem da ih 90% nas čuva negde
na cloudu. Ili ima mobilni servis gde
se čuvaju fotografije. Isto tako je i
u poslovnom svetu. Količina sadržaja
koja se generiše od mejlova, poruka,
virtuelnih sastanaka, konferencijskih
veza... neverovatno raste, i ukoliko se taj
„kreativni haos“ ne dovede u red, ljudi
neće biti efikasni u svom radu.
Ja smatram da su tehnologije nužna
potreba da bi se iz takvog kreativnog
haosa izašlo na pravi način. Naravno da
Oracle poseduje tehnologije. Mi smo
uveliko ušli u cloud. Postoji niz novih
tehnologija koje obogaćuju cloud.
Oracle značajno investira u machine
learning, u veštačku inteligenciju, u
augmented reality. Generalno pokušava
da nešto što je do juče bilo science
fiction, ili što je bilo rezervisano ili za
privatni sektor korisnika ili za gledanje
filmova i igranje igrica, ubaci u poslovni
svet. To često zbunjuje korisnike, pa se
javljaju razni strahovi – šta će se desiti
sa čovekom, da li će se izgubiti fokus
na čoveka, da li ćemo se probuditi u
nekom Matrixu. Međutim, moje lično
mišljenje je da ljudi ne treba da imaju
bilo kakve strahove, jer to sve proizvodi
čovek. I te alate, i artificial inteligence, i
machine learning kreirao je čovek. Tako
da svesnost koja postoji na nivou bića
ide iz čoveka; čovek je jedino kreativno
biće. Mašina, niti softver, nema tu vrstu
svesnosti. Ona ima samo neograničen
broj manipulativnih radnji koje može
da uradi. Za razliku od čoveka koji je
ograničen u tom smislu, mašina može
da ima milion informacija u trenutku.
Sad shvatite upotrebnu vrednost soft-
vera i mašina, a to je da nama olakšaju
život i rad.
Naravno, ljudi se uplaše, ako sve
postane autonomno, automatizovano,
a evo sad Oracle najavljuje autonomnu
bazu podataka, self-healing bazu, self-
patching bazu, sposobnu da uradi sve,
xxx
šta će oni kao database administratori.
Pa, znanja i kreativnost koje ima čovek
ne treba svesti na self-healing i self-
patching. Normalno je da se takva vrsta
alata upotrebi upravo za tu namenu,
a da čovek i dalje dominira u svemu
onom što je potrebno da bi sistem bolje
funkcionisao, da bi bio u boljoj vezi sa
ostalim sistemima, da bi se pronašla
neka bolja poslovna logika. I tako će
uvek biti. Tako da odgovor na pitanje
da li smo spremni za tu disrapciju
i za taj neki „kreativni haos“ je da svi
moramo da budemo, nema da li ho-
ćemo ili nećemo. A Oracle je uveliko
spreman i siguran sam da možemo da
odgovorimo svim izazovima.
„Javni cloud kod korisnika“, zvuči
zaista zanimljivo. Recite nam nešto
više o tome i zašto je ovo rešenje
prihvatljivije za javni sektor.
Zvuči krajnje zanimljivo s obzirom
da javni cloud nije tako popularan u
javnom sektoru. Često nas pitaju kako
smo uspeli da napravimo sporazum
sa javnim sektorom, zbog toga što su
ovde podaci ključni, i kako smo uspeli
da ih stavimo u public cloud. Pitanje se
zapravo svodi na privatnost podataka i
zaštitu privatnosti podataka. Moram da
kažem da javni servis kakvim ga Oracle
pruža danas ima dva modela. Jedan je
klasičan javni servis, gde postoje serveri
u okviru data centara koji su postavljeni
širom sveta, i postoji isti takav servis,
zove se javni servis, ali kod krajnjeg
korisnika. To nije privatni cloud. Ne
treba ih mešati, jer privatnim cloudom
upravljate vi, u vašem data centru. Ora-
cle ima tu mogućnost da svoj javni
servis „spusti“ u data centar korisnika,
zato što poizvodimo sopstveni hardver.
Istu tu uslugu koju bi korisnik pokrenuo
sa javnog clouda, recimo iz data centra
iz Nemačke, a spuštao bi se u Srbiju,
mi spuštamo u lokalne data centre. To
je i dalje Oracleov cloud, mi puštamo
servis, ali podaci ostaju u lokalu. I to
je ogroman benefit. Znači, vi koristite
sve pogodnosti clouda, a zapravo ne
strahujete za privatnost.
Sad, ljudi često mešaju temu pri-
vatnosti podataka, tj. privacy, sa secu-
rityjem. Nijedna ozbiljna vendorska kuća
koja se bavi cloud tehnologijom ne sme
da dovede security pod znak pitanja. Što
je negde i logično. Da li ste čuli da je
nekad Oracleov sistem ili Oracleov data
centar pao? Nije. Nije ni nekog drugog
vendora. Tako da se sigurnost ne dovodi
u pitanje. Ali ono što jeste pitanje je
gde se taj podatak nalazi, ko ima pravo
da mu pristupa, da li se nalazi u okviru
granica zemlje. To su teme koje su bolne
za naše klijente, posebno u javnom
sektoru. Oni obično postavljaju pitanje
gde će se podatak nalaziti, navodeći
da ne smeju da hostuju podatke izvan
granica zemlje. Iako to možda nije baš
do kraja tačno kada čitate sve regulative
i legislative, mi moramo da ispoštujemo
volju korisnika. I zato je ovaj hibridni
cloud, opet kažem – ne privatni cloud,
idealno rešenje. Oracle ga pruža i spušta
ga u data centar korisnika, a jedini vla-
snik podataka je krajnji korisnik. Oracle
ne može da pristupi podatku.
Put digitalizacije se značajno
razlikuje od puta kojim su prolazile
kompanije kada su uvodile ERP
sisteme. U čemu se u osnovi ogleda
ta razlika?
ERP je neophodan softver za sva-
ku kompaniju, bilo da se radi o knji-
govodstvu ili o strukturalnom pla-
niranju u okviru firme, bez obzira čime
se firma bavila. ERP i satelitska rešenja
oko ERP-a su okosnica svake firme.
Međutim, izazov sa kojim se susreću
firme jeste neverovatna količina sadržaja