dve reči koje se izvode iz tog korena. To
su „strpljenje” (SaVLanut) i „bol” (SeVeL).
Na koji način su ove tri reči povezane?
Samo malo treba razmisliti: tolerancija
ne može da postoji bez strpljenja. A da
biste bili tolerantni prema mišljenjima
drugih ljudi koja se razlikuju od vaših i
dovoljno strpljivi da saslušate ta mišljenja
čak i kada se s njima u potpunosti ne
slažete, morate da pretrpite određeni
bol.
Čemu takva žrtva? Zašto prolazimo
kroz svu tu muku? Zato što se bol na
kraju isplati. Možemo nešto da naučimo!
Organizacije koje su uspele da
uspostave uzajamno poverenje i
poštovanje funkcionišu na merljivo,
pa čak i vidljivo, drugačiji način od
organizacija kojima to nije pošlo za
rukom. Sve se očituje u govoru tela
članova tima. Kada postoji međusobno
poštovanje, ljudi se sastaju kako bi
doneli odluke. Zajedno raspravljaju i
donose odluku, oslanjajući se jedan na
drugog i prateći izraze lica i reakcije
na tuđe ideje.
Kada se odluka donese, članovi
tima, u klimi uzajamnog poverenja,
odlaze svako na svoju stranu i bave
se implementacijom svog dela posla.
Oni mogu sebi da priušte da jedan
drugom okrenu leđa, zato što znaju
da im niko neće zabiti nož u njih. Tako
da svu energiju mogu da posvete
obavljanju zadatka.
Svi na oprezu
A šta biste videli u organizaciji kojoj
nedostaju međusobno poverenje i
poštovanje? Situacija bi bila potpuno
drugačija: kada menadžeri koji se