Damir Delić Đuljić, ASEE
E
videntan je i sveprisutan
ton nezadovoljnih vlasnika
i direktora firmi u regionu
– ponudom na tržištu radne snage.
Ova činjenica deluje protivurečno –
kako bi neko na tržištu od više od
milion nezaposlenih ljudi mogao
imati problema sa pronalaskom ra-
dne snage? Realno koliko i suludo,
poslodavci nemaju na raspolaganju
potrebni fond brojnih zanata (za-
nimanja imaju), uključujući profe-
sionalne menadžere koji će čuvati i
osnaživati unutrašnju strukturu firmi i
izvore prihoda kao osnovne elemente
bilo kakvog poslovanja.
S druge strane, profesionalni me-
nadžeri će bez problema pronaći
sagovornika na žalbu da „više nisu
mogli podnositi torturu vlasnika firmi“.
Različita je perspektiva ove dve
kategorije u korenu različitih ljudi.
Osnivači su ljudi kojima se osnivanje
desilo po (često i iracionalnom) sop-
stvenom izboru koji ima za posledice
da neće raditi za druge osnivače
nego sa njima i protiv njih, a ljudi
koje angažuju su odlučili da budu
profesionalni vojnici, legionari (izraz
Dobrice Stevanovića, op.a.), bez osni-
vanja i niza izazova koje osnivanje sa
sobom nosi.
Očigledno je da je već startna per-
spektiva uveliko različita, a razlika
raste sa potpuno različitim motivima i
prirodno različitim brigama na jednoj
i drugoj strani.
Ukoliko ova razlika nije shvaćena i
prevaziđena, vlasnik/osnivač ponovo
ide na početak i ponovo traga za
ljudima, a angažovani menadžer
završava još jedan deo svoje pro-
fesionalne karijere. Gde nastaju
konflikti energija ljudi koji su izrazili
želju da rade zajedno, poverovali