Naravno da se ne može i ne treba
očekivati od svakog menadžera da
bude finansijski stručnjak, ali finan
sijski pismen - svakako DA. Jezik ko
munikacije u kompanijama podrazu
meva finansijsku terminologiju: pri
hodi, rashodi, troškovi, prilivi, odli
vi, konta, bruto marža, profit... Kod
nekih ova gomila pojmova izaziva
strah sve do momenta demistifika
cije i shvatanja da su to u stvari vr
lo jednostavne stvari koje oni svakog
dana mnogo puta svojim odlukama
kreiraju. Kada to postane jezik spo
razumevanja a ne nerazumevanja,
tada je ne samo spremnost za rea
lizaciju zacrtanih ciljeva neuporedivo
veća, nego postoji i sposobnost za
učestvovanje i doprinos kvalitetnom
donošenju odluka.
Mudrost
upravljanja
Međuzavisnost organizacionih jedi
nica u sistemu je višestruka kroz raz
menu materijala, informacija, energi
je, vremena... da za ovu priliku osta
vimo na stranu još i socijalni aspekt.
Svaka odluka koja se donosi zahte
va sistemski prilaz i raznovrsna zna
nja i stilove koje, znamo, sve ne mo
že posedovati nijedan od nas smrt
nika. Participativni način odlučivanja
dokazano doprinosi donošenju mu
drih odluka i njihovoj uspešnoj rea
lizaciji. Bez znanja nema ni mudrosti,
a ona je ta koja trasira put u buduć
nost (u kojoj inače treba da provede
mo ostatak života). Mudrost u upra
vljanju kompanijama upravo se na
lazi u integraciji i sinhronizaciji de
lovanja i razvoja poslovnih funkcija i
podsistema.
Da li je možda upravo tu razlika: sa
porastom znanja raste i pesimizam, a
sa porastom mudrosti javlja li se op
timizam? Šta vi mislite?
xxx