Dolazak na samo ušće rijeke Savice u Bohinjsko jezero izgleda zaista fascinantno. Usidrili smo čamac i malo izašli na obalu. Obala je šljunčana, a boja vode se preljeva i ide od svijetlozelene prema tamnozelenoj kako se sve više udaljava u dubinu. Oko tebe planine i zvuk tišine. Imate osjećaj kao da je vrijeme stalo. Slap rijeke Savice i sama rijeka ulaze u Bohinjsko jezero iz kojeg nastaje rijeka Sava Bohinjka, te sa Savom Dolinkom u mjestu Radovljica gdje se te dvije rijeke spajaju zajedno čine rijeku Savu. Uzeli smo svoje štapove i par puta zabacili u samo ušće i Andrej dobiva jezersku, a ja potočnu pastrvu. Još par ostriža i pauza je završena. Opet smo u čamcu i nastavljamo sa »Bohinjskim sistemom« natrag prema uvali iz koje smo izplovili. Trolamo dalje i ništa se ne događa. Očigledno da nismo pogodili pravi dan ili možda vrijeme hranjenja. No nismo očajni jer i sama vožnja čamcem po jezeru u ovo doba godine je nešto što bih preporučio svakom potencijalnom gostu Bohinjske doline. Pri povratku u uvalu Janez nam govori kako su njegovi kolege na drugom čamcu imali više sreće i ulovili nekoliko komada jezerske zlatovčice. Pale su i neke fotografije za uspomenu, a nama utjeha da smo bili dio današnjeg tima. Nakon ribolova krenuli smo autom prema apartmanu. Uspio sam nagovoriti Janeza da stanemo na mostu pokraj crkve Sv.Janeza Krstitelja.Crkva je romaničkog stila sagrađena u 13. stoljeću i njezina posebnost je u tome što se u njoj nalazi drveni artefakt glave Ivana Krstitelja kojih ima svega pet u svijetu. Za pogled sa tog mosta prema jezeru možemo slobodno reći da je to simbol Bohinja. No kad se pogleda i malo pobliže ispod mosta tada se vide mnoštva jata klenova.
Ustvari i to je bio razlog zašto sam zamolio Janeza da ukratko stanemo baš na tom mjestu. Uzeo sam iz kutije jedan vobler kućne izrade, te se spustio na obalu do mosta sa gornje strane gdje je i jezero i uputio nekoliko zabaca. Pola sata doslovce klen za klenom! Raznih veličina i različitih boja peraja. I to bi bilo to. Krenuli smo tada svi zajedno do restauracije »Triglav« gdje smo se ugodno smjestili i prepričali današnje dojmove sa ribolova. Sa terase se pruža pogled prema planinskom vrhu Triglav koji je sa 2864 metara najviši vrh Slovenije. Svi privatni smještaji osim hotela koje sam vidio su uređeni u planinskom stilu i kao takvi privlače pozornost svakoga turista. Na meniju je tradicionalna domaća kuhinja. Janez nas je počastio sa jednim takvim ručkom i možemo reći da je bilo veoma ukusno. Još par rundi i našem izletu je došao kraj. Kako sam napisao na početku ove reportaže da nam je cilj bio uloviti jezersku zlatovčicu i ugodno provesti dan u Bohinjskoj dolini, pa jedan smo cilj ostvarili, a za drugi ćemo morati ponoviti dolazak na jezero.Ako imate volje se uputiti u jednu takvu avanturu sa kolegama ili familijom osobno preporučam baš našeg domaćina Janeza Cerkovnika, jer osim povoljnog smještaja i odlične hrane u restoranu, Janez nudi i najam čamca sa elektromotorom, te rado iznajmljuje i pribor na koji ćete moći loviti jezerske zlatovčice. Uputit će Vas na najbolja mjesta na jezeru i vjerujem da ćete uz malo sreće razveseliti sebe i kolege, odnosno familiju. Ulovljene ribe možete i ispeći kod njega u restauraciji.
PENZION CERKOVNIK
vl. Janez Cerkovnik
Stara Fužina 11
4265 Bohinjsko jezero
tel.+386(0)4 572 41 11
mob. + 386 040 887 384
Email:[email protected]
http://www.pension-cerkovnik.net/