Slijedi ugodan razgovor, fotografija za uspomenu i pravac na vodu. Kamniška Bistrica je lijeva pritoka rijeke Save. Dugačka je 33 km,a izvire na 623 metara nadmorske visine i tipična je kraška rijeka. Podijeljena na četiri revira. Izvorski dio tzv.rezervat,dvojka,trojka i četvorka. Odlazimo u revir 4 gdje je dozvoljen ribolov mušičarskom i spin tehnikom. U četvorci je i dozvoljeno uzimati ribu, što ribolov pričinjava još težim. Isto tako smo znali da društvo još nije ulagalo ribu u Kamnišku Bistricu i baš zato nam se ribolov činio zanimljivim. Završetak četvorke je ušće Kamniške Bistrice u rijeku Savu. Nerijetko se tamo zaleti pokoja mladica, no nismo došli po tom zadatku. Žac i moja malenkost uzimamo spin štapove, dok Andrej montira mušičarca.Počinjemo negdje od sredine revira pa nizvodno. Žac žlicama i voblerima,dok ja raznoraznim gumicama. Svaki od nas lovi par klenova dok Andrej na muhu uspijeva prevariti nekoliko kalifornijskih pastrva. Nas dvojica lovili smo sa obale dok je Andrej bio mudriji i ušao u vodu i tako imao dostupne i one pozicije koje mi nismo mogli kvalitetno dosegnuti. Hodajući uz vodu nisu se vidjele ribe, ali riba ima samo što imaju zaista nevjerojatnu „mimikriju“,odnosno sposobnost sakrivanja po dnu rijeke. Po povratku do auta Žac uspijeva dobiti tri kalifornijske pastrve i ja jednu i jedna mi spada na pola puta do podmetača. Ribe su zaista divlje i svaka kod drila iskače po par puta iz vode. Izgleda doista atraktivno. Uslijedila je pauza uz obližnju šetnicu. Suhi narezak na koje je sjelo Laško pivo, te sređivanje dojmova. Odlučili smo i mi obući wadersice i zagacati malo u vodu. Voda je dosita bila hladna, izmjerili smo negdje oko 8 °C, što je isto jedan od razloga teškog ribolova. No nismo kukali nego smo nastavili uzvodnije. Sada Andrej i Žac sa mušičarskim štapovima, dok ja i dalje špinam. Uz nestanak sunca došlo je i do nestanka grizova. Do kraja dana svaki dobiva po par riba i svi imamo par otkvačivanja i to bi bilo to. Po povratku kući odlazimo do poznatog Slovenskog vezača muha g.Ivu Ribiča iz Velenja. Uzimamo za uspomenu par njegovih najlovnijih muha i odlazimo kući. U Celju napuštamo Andreja kojemu se zaista zahvaljujemo na gostoprimstvu i što nam je omogućio ribolov na Kamniškoj Bistrici uz dogovor da se opet nađemo kroz par mjeseci na istom mjestu.