prema lijevoj. Svako malo imamo ribu i fotografiranje. Obično su se ulovile dvije šarenke, pa jedna potočna pastrva i tako sve do pauze. Pauza je uslijedila rekao bih prisilno, jer smo se i ja i Tomica okupali u hladnoj Savinji. Kamenje je toliko sklisko da je hodanje po vodi zaista bilo zahtjevno i nadasve bi rekao opasno. Nevjerojatno koja se količina nekog taloga primila po kamenju. Čak su i domaći ribolovci to potvrdili i rekli da tako još nije bilo ni jedne godine. Bilo je i malo sreće u nesreći jer su mobiteli i aparati bili spašeni.
Nakon presvlačenja i kratkog piknika krenuli smo nizvodnije ka slapu. Za taj dio znamo da je uvijek dobar i izdašan po pitanju ribe. Tu smo ulovili najviše potočnih pastrva do 30 cm dužine,kao i par debelih kalifornijskih pastrva od kojih bi svakako izdvojio kalifornijsku pastrvu od 62 cm ulovljenu od strane mog kolege Tomice Kralja. Nakon nekog vremena odlučili smo odmoriti mjesto i otići još nizvodnije po Savinji. Nizvodnije što dalje to su bile manje i ribe, no lovili smo jednako dobro kao i na provjerenim mjestima. Vrijeme je naprosto izletjelo i došao je kraj našeg ribolova. Povratak obrnut od dolaska i tako to svake godine. Savinja definitivno prirasta sve više ka srcu i neće potrajati dugo da se opet ne uputimo put Slovenije.