Dekart
njega je filozof Dejvid Hjum iscrpno
obradjivao taj problem. Zahtevao je da
um, koji tvrdi da ga je proizveo u svom
krilu, objasni šta je to pojam veze, uzroka i učinka, kao važan pojam u metafizici. Zaključio je da izmedju uzroka i
posledice ne postoji nikakva nužna veza.
Mi samo iz navike saznajemo da nešto
sledi nekakav uzrok, ali to ne mora uvek
tako da bude.
Svaki zaključak je, po Kantu, neki
oblik egzistencijalnog suda. Pri čemu
mi tvrdimo da nešto postoji. Na primer, sud koji glasi: ‘Lopta je crvena’, se
ne može valjno dokazati. Ta tvrdnja se
zasniva samo na kopuli ‘je’ koja potiče
od glagola ‘biti’. Pravilnije ta rečenica
bi glasila: ‘Postoji crvena lopta’ , pri
čemu se sama reč ‘biti’ opravdava time
što navodno mi postojimo. Ali to je ne
dovoljno. Jedini urodjeni pojam, ne zavisan od iskustva, kod čoveka je samosvest ili svest o samom sebi. U samom
umu ne postoji osnovna raznovrsnost
potrebna da bi se izvela sinteza za bilo
koji sintetičan sud. U ovom slucaju sinteze lopte i crvenog.
Na sličan način Imanuel Kant pobija
mogućnost ili validnost bilo kakvog
Kant
dokazivanja. Samim tim ukazuje na
relativnost svih pojmova i na to da ne
živimo u civilizovanom drustvu.
Najpoznatija su mu pobijanja trostrukog dokaza o postojanju &