“Plastični Isus”, završni ispit Lazara
Stojanovića na FDU snimljen je 1971.
godine, ali zbog kontraverzi, režim je
autora osudio na zatvorsku kaznu, a
film je bez ikakve zvanične zabrane
bačen u bunker (jedini sudski zabranjen filma u tadašnjoj zemlji je omnibus
“Grad” (1963) Vojislava Kokana Rakonjca, Marka Babca i Živojina Pavlovića, u
produkciji “Sutjeska filma” iz Sarajeva,
film je sudski oslobodjen 1990.godine).
Kritika tadašnjeg režima Stojanovića
svrstava u autore crnog talasa, a
film (čemu je doprinela zabrana) u
najznačajnije predstavnike najkreativnijeg i najkvalitetnijeg perioda jugoslovenskog filma.
Crni talas nastao je kao svojevrstan
odgovor amaterizaciji i populizaciji
jugoslovenske umetnosti početkom
60-ih, u jeku klime prividne liberalizacije javnog života bivše SFRJ. Najpre
u književnosti, a potom i na filmu, pojavile su se tendencije realističnijeg prikazivanja stvarnosti, suočavajući javnost
prvi put sa realnim životnim problemima i egzistencijalnom bedom socijalno ugroženih delova stanovništva.
Demistifikacija radničke klase, kritika slabosti komunističkog režima, birokratije i korupcije, postale su glavne
teme filmova crnog talasa, čiji su naziv
prvi upotrebili komunistički funkcioneri i trebalo je da ima pogrdno značenje.
Partijski komesari svrstali su te filmove, nastale u razdoblju između 1963.
i 1973. godine, u crni talas, kumujući
nesvesno
umetnički
najsnažnijem
razdoblju
jugoslovenskog
filma.
Film govori o par zadnjih nedelja u
životu buntovnog zagrepčanina Toma
(Tomislav Gotovac aka Antonio Lauer), koji pokušava da se bavi filmom
u Beogradu, a ne veruje ni u koga, ne
poštuje ništa, osetljiv je na poredak i
silu, na vođe i ideologije i u stalnom je
sukobu s poretkom. Iako nema novca
za život, preživljava uz žene koje ga prihvataju, a među njima je i jedna čiji je
muž u inostranstvu. Kada ga i ona izbaci, on se useli kod sestre njenog muža
i ona ga ubija u nastupu ljubomore.
U okviru te naizgled trivijalne radnje,
Stojanović ubacuje različite arhivske snimke i upravo najveća vrednost
ovog filma je jako dobra kombinovanje igranih i arhivskih snimaka
u kojima autor rame uz rame stavlja četnike, komuniste, fašiste, čime uz
podsmeh podstavlja znak jednakosti
izmedju svih totalitarnih režima. Uz
to film pokreće tadašnje tabu teme
poput promiskuiteta i homoseksualizma, a i prvi put u jugoslovenskom
filmu pojavljuje se goli muškarac.
Exart magazin • 29