POP ART
U svom filmu Ballet ecanique (1924)
Leger je predvideo tehniku pop arta
- izolovati predmet ili fragment jednog predmeta i postaviti ga na platno u gro-planu u najvećoj mogućoj
razmeri. Ogromno uvećanje predmeta ili fragmenta daje ovome osobine
koje nikada ranije nije imao, pa na
taj način može da postane prenosnik
potpuno ove lirske i plastične snage.
Medjutim, društvo još nije bilo
spremno za toliko velike promen u
umetnosti, pa Leger i pored sveg intuitivnog razumevanja urbane umetnosti ostaje kubista. Iako se njegove
robusne forme, metalne površine,
upadljive boje i čist, šematski stil
odražavaju u pop artu, posebno u Lihenštajnovom slikarstvu,
ipak ostaje tehnički udaljen od
pop arta, ali definitivno jedan od
njegovih
najvažnijih
ideologa.
Integrisanje umetnosti u sociološki kontekst, započeto dadaizmom, predstavlja i samu suštinu umetnosti pop arta.
Pop art ima neraskidive veze dadaizmom, ali istovremeno predstavlja i
proširenje i odbacivanje dadaizma.
Iako pop art i dadaizam istraživao neke
od istih predmeta, pop art je zamenio destruktivne, satirične, i anarhične
impulse dadaizma sa izdvojenim afirmacijama artefakata masovne kulture.
Interesuje se za estetske vrednost tog
trivijalnog repertoara industrijske revolucije u modernom društvu, čija je vrednost
naizgled samo upotrebna i na koji se i ne
obraća pažnja. Pop art koristi sve aspekte masovne kulture, kao to su reklama i
stripovi, čime se na svoj način podsmeva
modernoj kupoholičarskoj naciji. Takozvana “figuracija” pop art-a, prvi put se
javlja u severnoameričkoj umetnosti kada,
Robert Rauschenburg u svojim “combine paintings” koristi industrijske proizvode, fotografije i komade krpa. (slika 6)
Slika 6.Robert Rauschenburg - Combine paintings
18 • Exart magazin