Rani filmovi su prikazivani unutar
Fabrike, na žurkama, a kasnije i kao
pozadina tokom koncerata Vorholovog benda Velvet Underground.
Zahvaljujući kontaktima koje
je ostvario filmovi počinju da
se prikazuju u Njujorkškim
art bioskopima, što povećava
Vorholovu popularnost i njegovo interesovanje za ovaj medij.
Edi veoma brzo postaje underground
zvezda, iako se nije držala scenarija ni
trudila na snimanju, dobijala je pozitivne komentare za svoj glumački talent.
Edi je transformisala imidž Fabrike, od
ateljea u mesto u kome treba biti vidjen,
čemu je doprinelo njeno pojavljivanje u
magazinima ko što su Vogue, Time, Life.
Vorhol i Edi postaju bliski prijatelji i
dobijaju značajnu medijsku pažnju,
zahvaljujući činjenici da je Edi pratila
Vorhola svuda, na žurkama u Fabrici,
na Menhetnu, izložbama. Medijsko interesovanje je pomoglo da Vorhol budi
više uzdignut u medijima, nego što bi
bio kao mladi umetnik tog vremena.
Bob Dilan prilikom jedne posete Fabrici primećuje Edin talenat i postaje zainteresovan za nju. Interesovanje je bilo
obostrano, Edi je odmah bila očarana
buntovnom muzičkom zvezdom, a njena nadanja podgrejana pričom Bobove
ekipe o snimanju filma o Dilanu u kome
bi ona imala značajnu ulogu.
Postoje glasine da su dve pesme sa Dilanovog albuma Blond on Blond napisane
o Edi i to Leopard Skin Pill Box Hat i
Stuck Inside of Mobile With the Memphis Blues Again. Postoje glasine i da je
Dilanova Just Like a Women posvećena
Edi, a tvrdnje dodatno podgreva to
što je pesma korišćena kao soundtrack
za Edin film Ciao Manhattan.
Vremenom pod Dilanovim uticajem dolazi do sve češćih sukoba izmedju Edi i Vorhola, čija
ekipa podstiče Edi da razmišlja
o budućnosti van Fabrike.
Uveravajući je da mnogo veća
zvezda nego što jeste i da Varhol na
filmovima zaradjuje ozbiljan novac (što nije bilo istina) Edi rešava
da napusti Fabriku i Vorhola.
Exart magazin • 65