Ekoslobodari 2 | Page 5

Trapa natans je veoma zanimljiva vodena biljka čiji je plod, vodeni orah sakupljan za ljudsku i životinjsku ishranu od davnina. Kod nas je vodeni orašak danas zaboravljena gajena biljka, u drugim delovima Evrope je iščezla ili ugrožena vrsta koja je zakonom zaštićena. U Indiji i Kini, vodeni orašak se još uvek gaji, a u Severnoj Americi je nepoželjni vodeni korov na čije se suzbijanje troše milioni dolara.
Meni je najzanimljivija činjenica o vodenom orašku to što su njegovi korenovi sposobni da vrše fotosintezu! Kod oraška se, naime, sreće heterofilija. Podvodni listovi su trakasti ili končasti dok su plivajući celi. Kod njega je lisna drška mehurasto naduvana pa služi kao organ za plivanje. U mehurastom proširenom delu lisne drške nalazi se vazduh koji omogućava održavanje na vodi čitavoj biljci. Koren se nalazi obično u mulju i on održava plutajuću rozetu listova koja se nalazi na vrhu podvodnog stabla.
Orašak nastanjuje područja sa umereno-kontinentalnom klimom a cveta jednom godišnje. Cvetovi se razvijaju pojedinačno na uspravnim drškama tako što se uzdižu u lisnom pazuhu. Svaki cvet je dvopolan i ima dva tučka i četiri bela prašnika. Kada je oplođenje završeno, od strane insekata, cvetna drška se povlači na dole, zajedno sa cvetom, gde se dalje nastavlja razviće ploda. Tučak i okolne latice srastaju tj. transformišu se u plod. Cvetanje počinje u julu, a plod se razvija nakon mesec dana. Biljka nastavlja da cveta sve dok je ne ubije hladnoća. Svaki plod razvije od oko 10 do 15 rozeti, a svaka rozeta može da razvije oko 20 plodova. Plod, u jesen, kada je zreo pada na pod, tu prezimi i u proleće se javlja nova biljka.
Evropski vodeni orah je poreklom iz tropskih predela, kao i umereno toplih delova Evroazije. Postao je naturalizovan u Australiji i Severnoj Americi. Korišćena je za ishranu kao i za proizvodnju lekova, te je tako postala široko distribuirana širom Evrope. U Americi je poznata po svom agresivnom rastu, stoga da bi zaštitili od masovnog širenja, zabranjena je prodaja u velikom delu juga SAD-a.
Aleksandra Bazić