E-zbornik malih istraživačkih radova ZBORNIKt-završna verzija | Page 43
osjećao se u svima njegovim postupcima i svima njegovim književnim radovima, pa
možda djelomično i tom vječnom nemiru njegova oka i duha treba zahvaliti da mu je stil
onako živ i okretan, za onda vrlo moderan i u nas gotovo nedostižan, bez primjera u
dotadašnjoj hrvatskoj književnosti.“ 2
3.2. Metode rada
Materijale za istraživanje našli smo u literaturi školske knjižnice. Pomogao je i mrežni
katalog gradske knjižnice, kao i stare digitalne zbirke, katalozi nacionalne i sveučilišne
knjižnice te digitalizirani primjerci časopisa Vijenac.
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA
August Šenoa bio je jako dobar učenik: ,,Njegove školske svjedodžbe pružaju cjelovitu
sliku njegovih sposobnosti. Njihove ocjene Šenoina znanja i njegovih sposobnosti nisu
ništa drukčije od zapažanja i mišljenja ostalih profesora: bilo da se radi o povijesti,
zemljopisu, matematici ili prirodoslovlju njegov je dohvat bistar, znanje temeljito,
kazivanje razgovijetno, a kad su u pitanju jezici latinski ili grčki, hrvatski ili njemački,
njegov je dohvat pronicav, prijevod okretan, tumačenje Cesara točno i temeljito, a znanje
samostalno!" 3 Časopis Vijenac izlazio je kao tjednik te je pratio sva kulturna zbivanja.
Prvi urednik Vijenca bio je Đuro Deželić, a s njim su surađivali August Šenoa, I. Zahar i
Dežman. Zlatno razdoblje Vijenca nastaje kad je urednik postao August Šenoa (1874. g.)
To je razdoblje oživljavanja Matice, kad ona mijenja ime te postaje Matica hrvatska.
Vijenac je postao odraz književnog stvaralaštva i književno-kritičke misli, ali i
popularizacije znanosti.
Najdraže Šenoino polje bilo je kazalište. Bio je čest posjetitelj kazališta te se htio domoći
kazališnog ravnateljstva. Također, Šenoina zadaća bila je da hrvatsku književnost
oslobodi diletantizama, da uvede nove darovite pisce, te da Vijenac više ne bude
vježbalište već ,,Sjemenište hrvatske lijepe knjige“.
Šenoa je zaustavio utjecaj njemačke knjige i kulture u Hrvatskoj. Bio je dosljedni idealist
te je sa strašću slavio svoj narod, domovinu te svoj rodni grad Zagreb. Također se
okušao u dramskom stvaralaštvu. Šenoina građanska komedija ,,Ljubica“ odigrana je
1866. g., ali je doživjela neuspjeh. Šenoini feljtoni su najplodnija polja njegova rada. U
časopisu ,,Pozor“ raščlanjiva