E-book Zorana Gavrilović - Sudbine dvojice Jovana | Page 15

multietničko, tako da je u gradu bilo brojnih porodica Turskog, Jevrejskog, Grčkog, Egipatskog, Romskog, Češkog, Saskog, Bugarskog i Srpskog porekla.
U to vreme je u gradu bilo 12 bojadžija, 10 svećara,
260 sitnih trgovaca, 60 gostionica i kafedžija, 10
ćurčija, 10 mutavdžija, 5 berbera, 15 lončara, 15
kovača, 3 stolara, 8 kolara, 5 kujundžija i 6 kazandžija. Većina stanovništva je živela u kućama sa baštama, ali je bilo uobičajeno da pored kuće postoji
prostorija za stoku, koju je imala skoro svaka kuća.
Pored manufakturnih i ugostiteljskih radnji vrlo brzo
su se pojavile i prve fabrike. Pored kuća sa radnjama
i fabrikama pripadnici novostvorene klase su
posedovali i svoje zasebne farme, vinograde, njive i
voćnjake. Iako su imali poslugu, radili su u kućama a
posluga im je samo pomagala. S vremena na vreme,
u sezoni lova okupljali su se vlasnici i praktikovali lov
prema uobičajenom protokolu. Po lepom vremenu
se lovila riba za potrebe predstojećih posnih slava.
Naravno, postojali su i pripadnici siromašne klase
koji jedva da su posedovali okućnicu.
Većina stanovništva se snabdevala vodom sa
uličnih česama i iz bunara. Ulice su bile makadamske, u čemu se, pored ostalog, ogledao uticaj
Turaka. Oblačili su se kao u doba Turaka a vozili
fijakerima i konjskim zapregama.
15