E-BOOK Slobodan Anić - Zadruga Suvarija | Page 199

ktorima), Andrija je pošto-poto insistirao da u novogodišnjoj noći ložimo vatru u kaminu. Uzalud sam ga molila da za božićne praznike odemo kod mojih u Pensilvaniju. On me je uverio da je bolje da taj put odgodimo za leto, kad je putovanje sigurnije, a Pensilvanija lepša.
Da, kao što naslućujete, Andrija i ja živimo u Suvariji. Od Zadruge smo dobili komad zemlje, poručili smo montažnu kuću i za nepunih mesec dana uselili se u svoj dom, koji je već potpuno opremljen svime što nam treba. Ja u njoj imam svoju radnu sobu pored koje je dečja, tako da ću moći, kad deca dođu, nadgledati ih ne prekidajući rad. Da, naravno, pitate šta ću raditi. Prevodiću sa ruskog i slavinskog na engleski i obratno. Za sada prevodim Deda Učina dela po narudžbi jednog izdavača iz Pensilvanije. Mogu vam reći da mi mnogo teže ide prevođenje sa ruskog na slavinski nego na engleski.
Naše imanje, ako tako može u Slaviji da se kaže, pruža se tik pored Darinog, ali ne, ne uzgajamo konje, bilo bi previše dve ergele za jednu zadrugu. Opredelili smo se za uzgoj svinja rase mangulica, i to na potpuno ekstenzivan, starinski način. Nema veštačkih hraniva; naše svinje pasu i riju po šumi tražeći žir koji se tu gomila verovatno od Deda Dobrotinog rođenja. Preko zime ih dohranjujemo kukuruzom i natopljenim suvim koprivama. Da samo čujete kako slatko mljackaju.
Jun – Decembar 2016.
199