E-BOOK Slobodan Anić - Zadruga Suvarija | Page 110

' Tata, oćeš da nas voziš kući?', upitala je Jana gledajući majku bojažljivo.
Za traktor je bila zakačena korpa za teret u koju su mogli da uđu i da se voze. ' Oću, lutko ' rekao sam. I tako sam ih vratio. Posle se desilo ono kad su me našli u šancu.
Ne znam da l ' je Uča osetio da mu nisam sve rekao, uglavnom stao je da nas savetuje kako da živimo i kako da se ophodimo jedno prema drugom.
' Ja znam, deco, da ni jedna ljubav ne traje večito ', govorio je, ' ali, izrodili ste decu, zajedno živite … Zato treba da se uvažavate i pomažete, da budete drugovi.'
Nekoliko dana nisam išao u kafanu, ali sam opet počeo. Društvo te navuče, ne možeš da se otmeš. Kad sam ponovo počeo da dolazim kući u sitne sate, ona se opet spakovala i otišla, ali ovoga puta bez dece.
Mama je sad brinula o mooj deci, a ja sam nastavio po starom. Onda je Vlasta umro od infarkta dok je čuvao ovce. Sad je mama počela da mi zvoca i da me odvraća od kafane. Onda se deda Steva jednog jutra nije probudio. Za nedelju dana otišla je i mama. Ostao sam sam sa decom. Bilo mi je teško, ali nisam imao obraza da opet idem u Mali Gaj i da molim.
Jednog dana, bila je nedelja vraćao sam se traktorom sa pijaca u Selevcu. U korpi su mi bila dva praseta koja nisam uspeo da prodam, ali sam prodao šest, imao sam para pa sam svratio u dućan da kupim nešto deci. Uzeo sam im po čokoladu, sebi pivo i seo pred prodavnicu. Pijuckao sam pivo i žmirkao na osku-
110