17.
Ledina na kojoj su se obavljale pripreme za viteško
nadmetanje bila je vrlo slična onoj na Jasku, samo ne-
što veća. Ugnezdila se u jednom ključu reke Rasine,
tako da je sa dve strane bila reka, a sa treće otvoreno
polje obraslo žbunjem i vinovom lozom, tako da se
preko njega nije moglo lako kretati jer su se i pešaci i
konji svaki čas saplitali na kupine i lozu.
Vitezovima u zajedničkoj dvorani su poslužili do-
ručak na stolu ispred zajedničke dvorane. Sastojao se
od ovećeg komada suve slanine, hleba sira i luka. Uz to
je svak dobio i po krčag piva, odnosno ječmenog kvasa.
Pivo je bilo jako ukusno. I Miloš i Srđa su osetili da
osim ječma u pivu ima još neki sastojak. Morali su da
zadovolje svoju znatiželju zato upitaše Stefana Musića
šta se još, osim ječma, koristi za spravljanje piva.
"A, pa zna se – hmelj", odgovori Musić. "Zar ga vaši
pivari ne koriste?"
"Ja znam samo za ječam", reče Miloš.
"Bez hmelja pivo nema gorčinu i ne osvežava",
ubaci se i ban Strahinja. Kod nas stavljaju još i heljdu
da kvasa zajedno sa ječmom. Tako dobiju malo tam-
nije pivo."
"Meni je važno da je bistro i hladno", reče Srđa.
"Zašto mora da bude bistro?", upita Musić.
"Mora", reče Srđa. "Ako je mutno, izgleda kao voda
iz bare; samo još žabokrečina fali."
"E, i ti sad pretera", reče Miloš.
84