svoje vreće koju je već smestio u sanduk. "Ovako se
nekako osećam kao go."
"Tako i treba, momci", reče im jedan načiti pla-
vušan koji uđe u odaju. "Nemojte da vas moja rođaka
vidi samo u košulji i gaćama; šta će misliti o vama."
"Ko si ti i ko je tvoja rođaka?", ispreči se Srđa na
njega.
"Oho, ti si neki ljutit momak", reče plavušan. "Biće
Turcima dovoljno samo da te pogledaju pa da
pobegnu glavom bez obzira."
"Oprosti mom drugu", reče Miloš, "ne ume da
razgovara sa nepoznatima. Ja sam Miloš Kobilić iz
Gradine, a moj drug je Srđa Zlopogleđa iz Gruže."
"Ja sam kriv što sam upao ovako na prepad, a
nisam se predstavio. Ja sam Stefan Musić, sestrić kne-
za Lazara. Prolazio sam ovuda, primetio da su stigli
novi momci pa reko' da se upoznamo. Srđo, nisam
hteo da te uvredim, ali si zaista strašan kad se
namrgodiš."
"Ma ništa. Zato su mi i dali nadimak Zlopogleđa.
Takav sam, ne umem da se smejem."
"Predlažem ti da se družiš sa mojim bratom
Lazarom. Ako te on ne nasmeje, niko neće."
"Tako je, Stefane; možda mu treba neki veseo
drug", reče Miloš. "Ja sam previše ozbiljan za njega. A
gde ti spavaš? Koje je tvoj ležaj?"
"Ne ovde. Ja sam dvorski. Kao knežev sestrić,
imam svoje odaje u dvoru. Lazar i ja delimo sobu. Ali,
preselićemo se i mi ovde. Veselije je u društvu. Eno,
ona dva ležaja zauzeli su Toplica Milan i Kosančić Ivan.
49