70.
Posle počinka Miloš izađe u dvorište. Pođe stazom
pored gradskih kuća. 'Idem u krčmu kod Rose', mislio
je, 'dobro bi mi došao jedan vrč vina'.
Ispred krčme je bilo nekoliko stolova pokrivenih
nadstrešnicom od vinove loze. Dva tri stola su bila
zauzeta, ali većina je bila slobodna. Miloš izabra jedan
do same drvene ograde pored ulice i sede. Rosa se
odmah stvori odnekud.
"Izvoli, gospodine, čime mogu da te uslužim?"
"Donesi mi vrč vina, Roso. Belog."
Miloš je znao da, u ovom kraju, belo vino prave od
beline, dodajući dosta lisičine tako da je vino isto-
vremeno i osvežavajuće i blago, pitko.
Rosa donese vino i uli mu malo u putir. Miloš otpi.
"Izvrsno, Roso", reče i stavi novčić na sto. Rosa
pokupi novčić i ode.
"A je li ti, seljački vojvodo", razleže se poznati glas.
Miloš spusti čašu i podiže pogled.
Sevast Vuk Branković je stajao na ulici, na dva
koraka od njega.
Miloš nasluti da će biti gužve. "Sevaste, pašo, dođi
da popijemo vrč vina zajedno", pokuša da ga umiri, ali
se sevast još više razjario.
"Ma, otkud sam ja tebi paša, nikogoviću. Želim da
te vidim sa mačem na ledini ispod grada, odmah
sada."
Miloš odluči da ga i dalje živcira. "Ne mogu odmah,
273