68.
"Miloše, sine, jesi li se ti oprostio sa svojom prvom
porodicom", pita Dara mešajući varjačom bilje i kreč u
loncu. Pravila je boje za freske u crkvi.
"Videli smo se nedavno i rastali, ali se nismo
posebno opraštali", kaže Miloš. "Zašto pitaš, Daro?"
Rojla stoji na prozoru i podozrivo se osvrće na
Daru.
"Imam lošu slutnju, sine", kaže Dara. "Mnogi će
izginuti."
"Mamo, sluti nešto lepo", kaže Rojla strogo.
"Možeš ti to, sigurna sam."
"Mogu, ćeri. Nisam mislila ništa loše, samo sam
pitala. Oprosti."
Kroz granje drveća nazire se put. Njime dolazi
vitez u plavoj odori ukrašenoj zlatnim vrpcama. Rojla
se neugodno lecne.
"Miloše, je l' ono Pavle Orlović?", pita pokazujući
viteza koji je već na dvorišnim vratnicama i otvara ih
ne silazeći s kon