67.
Na Jasku su svi brančevski vitezovi, stari i novi. Tu
su i Zaviša, zapovednik gradske straže, Srđa, čelnik
vojvodinih kopljanika, vojvoda Miloš i Branilo, bivši
vojvoda i starosta Gradine.
"Momci, morate nešto znati", kaže Srđa okup-
ljenim novacima, "Turci su opasni borci. Spremni su
na sve. Napadaju mučki, kad se ne nadaš. Naročito su
janičari zli; ne očekujte od njih viteštvo, oni se ne
razlikuju od razbojnika. Zato morate biti spremni da
odgovorite na napad pre nego što počne, pre nego što
ga postanete svesni."
"Kako to?", pita Živan Mirković u čudu.
"Tako. Nemojte misliti glavom, mislite telom i
rukama. Vaše telo najbolje zna kako da se zaštiti.
Živane, dođi ovamo i stani ispred mene.
Živan poslušno dolazi i staje ispred čelnika. Srđa
ga gleda nekoliko trenutaka pravo u oči, zatim
izmahuje nogom i vrhom čizme udara Živana u bedro.
"Ej!", uzvikne Živan.
"Ej", kaže Srđa hladno. "Upravo si stradao. Mogao
sam da te udarim i u mošnice da sam hteo. Zato moraš
da onemogućiš udarac pre nego što se dogodi."
Srđa opet pokrene nogu. Ovoga puta usmerava vrh
čizme ka Živanovom međunožju. Ali – tresnuo je
leđima o ledinu. Ipak se zadovoljno smeši i skače na
noge.
"Tako! Razumeo si. Da si čekao da shvatiš kako će
262