požuri u prestonu dvoranu kod kneza.
Knez je sedeo na svom prestolu naizgled ništa ne
radeći. Sa njim u dvorani bio je još samo ban Strahinja.
"Vojvodo, stigao si na vreme", reče knez čim je
Miloš stao pred njega i poklonio mu se. "Dobro došao."
"Bolje te našao, gospodaru."
"Sedi, da malo porazgovaramo", reče knez i pokaza
mu jednu od stolica ispred sebe. Na drugoj je sedeo
ban.
Miloš sede tako da je mogao i jednog i drugog da
gleda u oči tokom razgovora.
"Bane, izloži mu naš položaj", reče knez.
"Miloše, evo ukratko ono što treba da znaš",
započe ban. "Sultan Murat predvodi veliku vojsku.
Ovoga puta se ne može govoriti o upadu malih pljač-
kaških četa jer vojska broji više od pedest stotina ljudi.
Izvrsni su borci i već su zauzeli Niš. Mislili smo da će
udariti na prestonicu, ali pošli su uz reku Toplicu.
Izgleda da su krenuli na kneza Vratka u Prokuplju."
"Nisu mogli izabrati tvrđi orah", nasmeja se knez.
"Dovoljno je samo devet Jugovića da ih dočeka, pa da
se poplaše i vrate odakle su došli."
"A svaki od njih predvodi po nekoliko stotina
oklopnika", reče ban.
"Mi plan bitke već imamo", nastavi knez. "Poslao
sam čelnika Radiča Postupovića sa nekoliko stotina
konjanika da im preseče put i sitnim čarkama ih
namami u stupicu gde ćemo ih sačekati mi i Jug
Bogdan. Krećemo odmah ujutru za Prokuplje."
Miloš se vrati u bivak svojima i ukratko izloži Srđi
191