čak tamo?"
"Verovatno su hteli da budu bliži Bogu", reče Iskra.
"A nisu uvek Srbi. Ima i Grka, Bugara, Palestinaca,
Rusa… Ali svi znaju crkvenoslovenski, tako da se
možemo sporazumeti s njima."
"Znači, ako sretnem tog Zosima, mogu se
sporazumeti s njim?"
"Možeš sigurno, majka mu je bila Bugarka."
"Miloše, ako budeš pravio taj letnjikovac, nemoj
oterati Zosima", reče Rojla.
"Ništa meni Zosim ne smeta; on je sigurno u nekoj
pećini", reče Miloš.
"Da", potvrdi Rojla, "njegov skit je u nekoj pećini."
'Isto kao Ratko dok je bio monah', seti se Miloš.
"Sigurno u klisuri pored potoka", reče Miloš. "Neka
njega dole, a ja ću letnjikovac smestiti gore na
proplanku; bićemo susedi."
"Dovedi nekad i tu tvoju princezu, želim da je
upoznam", reče Rojla.
"Rojla, letnjikovac pravim zbog tebe, ne zbog nje",
reče Miloš prekorno.
"Rekla sam da ti neću smetati; zato sam se
zamonašila. Ne treba da u svojim naumima uzimaš
mene u obzir."
"Ali, Rojla…"
"Zbogom, Miloše. Kad se Zora Stamena rodi, ti dođi
da je vidiš. To će biti krajem cvetnja, kao što znaš."
146