28.
Tako je jedina korist od posete Ratku bila zaista
izvrsna užina, mada je on najviše voleo užine svoje
bake Koviljke. Sada ju je nagovarao da se preseli u
grad, u tvrđavu.
"Ali, sine, dobro, daćeš mi kuću i vrt u tvrđavi, ali,
kud ću s kravom, znaš da bez nje ne mogu", govorila je
Koviljka.
"Uredićemo i to. Živko i njegovi graditelji mogu za
mesec dana da naprave i kuću i štalu i da te presele.
Tebi će ostati samo da urediš vrt."
I Miloš je naložio Živku da izgrade kuću i štalu. Za
mesec dana je zaista bilo sve gotovo. Kućica je bila
zaista vrlo lepa, smeštena nedaleko od zamka, sa
spoljne strane vodenog rova koji je spajao Jazak i
Dunav i štitio zamak sa južne strane. Oko kućice je bio
vrt, a iza kuće štala u koju je Koviljka odmah smestila
svoju Ruju.
"A čime da je hranim, ovde nema paše?", pitala je.
"Vodićemo je na pašu svako jutro", reče Miloš.
"Ko?"
"Pa ja i ti?"
"Miloše, ne luduj! Zar će vojvoda da napasa stoku",
zaprepasti se Koviljka.
"Ovaj vojvoda je već napasao stoku, sećaš se?"
"Ali, sine, tad si bio samo dete. A šta ćemo zimi,
kad padne sneg?"
"Imaćeš seno i zob, ne brini, pobrinuću se za sve.
136