"A tek ramena pa struk…", oduševljava se Savka.
"Devojke, o čemu pričate", prekide ih glas. "Koji to
cvetak tako izgleda?"
One se zbunjeno trgoše.
Milan i Miloš su stajali na ogradi.
"Milane!", uskliknu Jelisavka i ulete mu u zagrljaj
preko niske ograde.
Za njom pođe i Olja zastajkujući i pogledajući
Miloša ispod oka. On je stajao, visok, stasit, čvrst i bla-
go se smešio gledajući je u oči koje ona beše oborila.
Prilazila je polako kao da nema snage da korakne ili
kao da se premišlja.
Videći tu njenu neodlučnost, Miloš preskoči
ogradu i uze je u zagrljaj. Ona nasloni glavu na njegove
grudi. Sad nije imao oklop na sebi i ona je mogla čuti
kako mu srce udara.
"Olja, dušo, šta ti je?"
"Ti… se vraćaš u Gradinu", promuca ona.
"Moram, mila; čula si da je knez zapovedio", reče
Miloš.
Bilo mu je drago što je osvojio srce ove devojčice,
pa još princeze, ali je istovremeno pomišljao i na
Ravijojlu.
Ona je monahinja, mislio je, i ne želi se udavati.
Sama je tako olučila.
"Hoću i ja s tobom", reče princeza.
"Hoćeš, dušo, ali kad porasteš", reče Miloš.
"Porasla sam; vidi", prislonila je njegovu ruku sebi
na grudi. Bile su joj male i čvrste.
Miloš uze njenu glavu među svoje dlanove i poljubi
108