je oborio s konja već u prvom naletu.
Najzanimljivija borba je bila između Miloša
Kobilića Branilovića i njegovog čelnika iz Gradine,
Srđe Zlopogleđe. Vitezovi su zauzeli položaje na dva
kraja polja – istočnom i zapadnom. U prvom naletu se
nisu ni dotakli, projahali su jedan pored drugog samo
se okrznuvši pogledima. U drugom naletu, Srđa je
pokušao da Miloša gurne s boka, ali je ovaj to izbegao.
Svi su se iznenadili kada je tokom trečeg naleta, Miloš
promenio stranu i uzeo koplje u levu ruku.
"Šta radi ova budala!?" uzviknuo je Vuk Branković
na kneževoj bini.
Princeza Olivera je pretrnula.
Uzalud je Srđa pokušao da svoje kretanje prilagodi
ovoj Miloševoj promeni, za to je več bilo kasno;
Miloševo koplje probilo mu je oklop posred grudi i
Srđa se našao na zemlji. Miloš je brzo sjahao i pružio
mu ruku.
"Izvini, druže, nadam se da nisi mnogo povređen",
rekao je podižući ga.
"Ja nisam, Ali, Veja će biti, kad sazna", rekao je
Srđa izmenjenim glasom.
"Neće, ne boj se; zna ona da joj je momak junak i u
pobedama i u porazu."
Srđa ga je smušeno gledao. "Bog me ubio, ako
znam šta si sad rekao".
"Rekao sam da si junak", reče Miloš. "Uostalom,
nije važno; imamo još protivnika, ne završava se
nadmetanje s nama."
Sa Krajimirom Oliverovićem bilo je još zanimljivije,
104