U gradu
Ujutru su stražari otvorili gradske dveri i u grad su
pohrlili seljaci iz okoline noseći svoje proizvode na trg.
Sa njima je ušao i Miloš.
Grad je bio mnogo veći nego što je Miloš očekivao.
On je do sada vdeo samo Vilingor, u kojem nije bilo
trga i koji je, u poređenju sa ovim gradom koji ćemo
od sada zvati Zidan jer se Miloš kasnije raspitao i
saznao da se tako zove.
Ulice Zidana su bile daleko šire nego u Vilingoru, ali
su ipak izgledale tesne za ovoliki broj ljudi. Grad je bio
zanatsko–trgovačko središte koji su podigli sami
zanatlije i trgovci i tu smestili svoje radnje. Plaćali su
desetinu knezu, ali su se o redu i sigurnosti brinuli
sami. U tu svrhu su uzimali najamnike u gradsku
stražu. Zapovednik straže bio je odgovoran isključivo
gradonačelniku i nikakve veze nije imao sa kneževom
vojskom; nije čak imao ni obavezu da učestvuje u
ratnim pohodima. Grad je bio još uvek mlad i to se na
svakom koraku videlo. Na primer, još nisu imali
službu za održavanje čistoće tako da se na ulicama
moglo naći svakakvo smeće. Gradsko veće je donelo
uredbu o kažnjavanju onih koji bacaju đubre po gradu,
ali se kazne nisu sprovodile jer su se izgrednici branili
na razne načine. "Nisam ja bacio đubre nego nejestivi
deo jabuke", branio se čovek koji je oglodao jabuku do
srži, a ostatak bacio. "Neću valjda da jedem seme,
dršku i cvet?" Tada se neko setio da po gradu treba
87