podrum. Rojla pođe za njim.
“Pa ovde je sve netaknuto!”, uzvknu Miloš.
Rojla stade pored njega i uhvati ga za nadlakticu.
“Turci ne piju vino”, podseti ga.
Miloš otkači vrg sa grede i odvrnu slavinu na bačvi.
Iz bačve poteče vino i napuni vrg do vrha.
“Srđo”, povika Miloš, dođi da probaš moje vino?”
Srđa uđe u podrum ostavljajući dva kopljanika
napolju. Ugleda Miloša kako naginje vrg i pije, samo
mu se jabučica micala. Odmah je shvatio da je u
podrumu sve ostalo netaknuto.
Miloš opet napuni vrč i pruži Srđi. Srđa naže. Otpi
dobar gutljaj, promućka po ustima pa ga proguta.
“Dobro vino”, reče. “Ko ga je pravio?”
“Ja”, reče Miloš.
Odjednom, u podrum nahrupiše dva kopljanika
koja je Srđa ostavio napolju.
“Vođo”, povikaše u glas. “Tamo je neki kostur, bez
glave!”
“E, junaci moji!”, zaklima Srđa glavom. “Kostura se
bojite. Šta će biti kad živi Turci navale?”
“Živih se ne bojimo”, reče jedan, “njih možemo
nataknuti na kopljeili saseći, ali kostura...”
***
Miloš je sedeo na panju i kratkim nožem deljao
grabovu motku. Jedna je bila već izdeljana i stajala
kraj njegovih nogu.
“Šta to radiš?”, priđe mu Rojla i zagrli ga.
399