imenom ili po ocu, ako se nije mogao setiti imena. To
je godilo dečjem ponosu, da ih tako važan čovek
prepoznaje i zna po imenu.
“Dedo, počinio sam glupost i – oženio se”, poče
Miloš da priča u hodu.
“Pa to je divno, Miloše, Čestitam! Ali, zašto glupost?”
Stigoše na doksat. Zavežljaj koji je Miloš doneo
stajao je na stolu netaknut. Dobrota ga razmota i uze
parče pite.
“Cukiću, evo ti – zaslužio si.”
Cukić zavrte repićem i api pitu tako da Miloš nije ni
opazio kamo je nestala. Cukić je i dalje vrteo repom i –
smešio se.
“Pa on se smeši!”, uzviknu Miloš.
“Jesi li i ti video? Dobro je, da mi ne kažu da sam
izlapeo. Kad ja to kažem svi me sumnjičavo gledaju i
vidim im u očima 'izlapeo starac'. Neka sad čuju od
mladog starca.”
“Nisi ti izlapeo, dedo, zaista se smeje. Možda se
njima ne smeje jer oseća da ga ne vole.”
“Sigurno je to u pitanju. Životinje osete dobrog
čoveka. Nego, 'ajde mi sad sve ispričaj! U čemu je tvoja
muka?”
Miloš sede i natenane ispriča sve.
Dobrota je dugo ćutao. Zatim reče:
“Koliko ja shvatam, tvoja jedina greška je u tome
što si napravio kuću i zasadio vinograd. Tako si ih sve
učvrstio u uverenju da nameravaš tamo duže ostati.
Ali – to nije nikakav greh, bar kako ja vidim stvari. Ti
ni jednog trenutka, nisi rekao, a kamoli obećao da ćeš
373