“Jeste, sa izvora sam uzeo”, reče Milutin.
“Odlično. Kakvo vino želiš?”
“Crveno, od kameničarke”, reče Milutin.
“Dobro, evo ti! Sad natoči tu vodu u čašu i probaj je
l' ti valja.”
Milutin se maši bokala i stade u pola pokreta
zaprepašten jer – voda u bokalu je bila crvena kao
vino.
“Pa ovo je vino”, promuca on.
“Probaj”, reče Slavna.
Milutin nasu tečnost u čašu, podiže je i onjuši,
zatum otpi i promućka po ustima. “Vino”, reče, “i to
odlično. Zašto uopšte da sadimo vinograd.”
“Videćeš zašto. Probaj ga opet”, reče Miloš koji je
upravo sišao s konja i, zajedno s Milosnom, stajao
ispred dvorišta.
Milutin se ponovo maši za čašu koju beše spustio i
ponovo se zaprepasti – ni traga od vina, u čaši je bila
obična voda.
“Ali… gde je vino…?”, promuca on.
“Nije ga ni bilo, Milutine”, reče Miloš, “i malopre si
pio vodu, ali je Slavna učinila da ti izgleda kao vino. To
je bila opsena.”
“Ali, bilo je vino”, pobuni se Milutin.
“Znači, opsena je bila uverljiva”, zaključi Miloš.
“Ništa manje i ne možemo očekivati od kraljice, Ali –
ipak opsena. Ne može se voda pretvoriti u vino.”
“Ali, naš pop je čitao iz knjige da je Isus Krostos
pretvorio vodu u vino”, reče Milutin.
“To samo znači da se i on bavio opsenama”, zaključi
320