E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 268

u Gradini ima gusaka na stotine. Ima više gusaka nego ljudi. I – uvek sam ih tako hvatao." "Znači, Miloše, tebi guske same uleću u naručje", reče Čarna. "Pa vidi se to i po našoj Milosni." "Hvala ti sestro", reče Milosna. "Ali, kao što sigurno znaš, bilo je obrnuto: on je meni uleteo u naručje." "Vidi ti naše Milosne šta ona zna!", uzviknu Slavna. "Nije više naivna devojčica." "Kakva devojčica! Vidiš da ima i kuću", reče opet Čarna. "I muža". Milošu je bilo neobično da njega neko, tako iznenada naziva mužem, ali mu je istovremeno i godilo. Pogleda ispod oka Milutina pa sleže ramenima. "Ja zaista nisam hteo da se ženim. On je pošao da traži devojku za udaju, ne ja", reče Miloš. "Naći ćemo i njemu", obeća Čarna. "Ima kod Vuka jedna mlada kuvarica. Ljilja se zove. Samo treba da ih upoznam." "Pa, eto. Kad pođeš u nedelju za vino, neka i Milutin pođe s tobom pa ih sastavi", reče Slavna. "Šta kažeš, Milutine?" Milutin živnu i radosno zaklima glavom. "Može", prihvati. Uz guščije pečenje Milosna je poslužila i preliv od rena, u čijem spravljanju joj je dosta pomogao Miloš, i to ne samo tako što je usitnio tvrdo korenje rena, nego i u stvaranju njegovog ukusa. Milosni ne bi nikad palo na pamet da u ren pomeša i usitnjenu jabuku, ali je Miloš upravo to uradio i tako poboljšao ukus rena: ren je postao ne samo slatkast od jabuke, nego i ljući nego 268