"Ma hajde, Miloše! Vila da padne? Znaš i sam da je
to nemoguće, imamo okrilje."
"Moguće je ako ne paziš, ali nam sad i ne treba;
sutra ćemo natočiti vino, a sad će nam biti dosta jedan
krčag."
Sutradan je Milutin pravio blato, a Miloš je zidao.
Kad je završio zid, pored njega je ozidao lep kamin sa
dimnjakom dovoljno širokim da se u njemu osuši
meso od najmanje jednog divljeg vepra. Zatim su
balvanima dovršili spoljne zidove i napravili skelet
krova.
"E, sad treba proslaviti i počastiti susede", reče
Miloš.
"Hajde ti prvo donesi vino, a sutra ulovi nešto pa
ćemo slaviti", reče Milosna. "Ne možemo slaviti bez
ičega u kući."
"Idem odmah", reče Miloš pa uze mešinu koju je
Milosna sinoć skinula ispod krova, napunila vodom i
okačila za drvo.
"Dobro veče", pozdravi on Slavnu i Čarnu koje su
sedele na doksatu svoje palate i raspravljale
'državničke' poslove.
"Dobro došao, Miloše. Stigao si tačno na vreme da
presudiš ko je u pravu, Čarna ili ja?", pozdravi ga
Slavna.
"Ne mogu suditi dok ne čujem u čemu je spor", reče
Miloš.
"Sedi, objasnićemo ti", reče Slavna.
Miloš sede naspram nje.
"Evo ovako. Ja sam htela da posadimo vinograd na
257