E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 255

dvadeset tri–četiri godine. Ali, dok smo deca, to se vidi", reče Milosna. "Da, doista se vidi da ste oboje još deca, ali, što se pameti tiče, mudriji ste od mnogih staraca", reče Milutin. "Pretpostavjam da ne misliš na izlapele starce", reče Miloš. "Ne, zaista mislim da ste pametni. To vam se vidi i u očima." "Misliš zato što su plave", upita Milosna. "Ne, boja nema nikakve veze. Vidi se u pogledu. Zar niste primetili da pametni ljudi imaju bistar pogled, a tunjavi mutan?" "Pa to svi znamo", reče Miloš, "ali niko ne vidi sebe da bi mogao proceniti. "Zato procenjuju drugi", reče Milutin. "Ja procenjujem da ti nas zadržavaš", reče Miloš. "Nego, da prvo sazidamo kamin. Da bismo to uradili, treba prvo kamen isklesati i uglačati." "Čime ćemo to raditi?", upita Milutin. "Ja nigde ovde nisam video alatke za to." "Kamenom, Milutine", odgovori Miloš, "Klesaćemo kamen jedan o drugi. Evo ovako." I Miloš uze dva kamena i poče da ih kleše Varnice su vrcale. "Pazi da ne upališ šumu", opomenu ga Milosna. "Mila, budi dobra pa ti pazi na šumu dok ja radim sa kamenom", reče Miloš. Milutin je jedno vreme gledao kako to Miloš radi pa mu se i on pridružio. U zaranke već cela gomila beše 255