pod jezik?"
'Uh, zaboravio sam', uzvrpolji se Miloš. Zavuče
ruku pod košulju i izvuče vrećicu sa kamičcima. Uze
jedan i metnu ga u usta.
"A sad se izuj pa da ti previjem melem."
Miloš se izu i ona mu stavi melem na stopala
odozdo i umota platnenom vrpcom.
"Moram ti napraviti mast pa da sam mažeš. Samo,
moraš više puta."
'Pa napravi. Bilo bi i meni zgodnije. Samo, ja ne bih
mogao sam da zamotam'
"Ne bi ni morao da zamotavaš. Samo namažeš,
obuješ nogavice i gurneš nogu u čizmu kao što uvek
radiš."
'To bi mi bilo mnogo lakše'.
"Napraviću ti melem. Samo, treba dugo da se kuva
u vodi i masti."
'Kakvoj masti?'
"Zečijoj, ako želiš da imaš hitre noge. Mogu i u
medveđoj, ali od nje ćeš biti trom."
'Nije medved trom, samo nama tako izgleda. Ja sam
video medveda kad trči; uopšte nije trom.'
"Ipak ću uzeti zečiju mast, bolja je", reče Milosna.
'Kako hoćeš, ti si vrač, samo da mogu opet trčati i
skakati'.
"Moći ćeš i više i bolje nego ranije, budi uveren.
Samo moraš sačekati do sutra da se mast pripremi. I
biti strpljiv."
Milošu je strpljivost teško padala, kao i svakom
mladom čoveku, ali nije imao kud, znao je da postupak
234