ostali su ga pratili trčkarajući za njim. Miloš se zatrča da mu preotme loptu, ali je on dodade Iskri. Sad se Ivan zatrča da je oduzme
Iskri, ali je ona vrati Srđi. Srđa povede loptu. Dođe na nekoliko
koraka do drveća, ali ih je tu bilo previše, nikako nije mogao da
protne loptu između drveća a da ga neko u tome ne spreči. Zato je
šutnu iz sve snage prema drveću. Velinka je stajala oslonjena na
jedno drvo; lopta je išla ka njoj i pretila da prođe između njenog i
susednog drveta. Velinka se baci za njom i uhvati je pre nego što je
lopta prošla.
- Sjajno, Velo! - uzviknu Srđa. - Kako si se toga setila?
Velinka slegnu ramenima.
- Nisam se setila, nisam ni mislila na to. Videla sam da lopta ide
prema meni pa sam se bacila da je uhvatim.
- Odlično – potvrdi Ivan. - Kad bismo i na drugoj strani imali
bar dva drveta, ne bismo morali stalno da menjamo strane.
- To može da se reši – reče Miloš. - Ne mora to biti drveće. I ovo
drveće možemo da zanemarimo i da postavimo vratnice tamo,
dalje od šume, jedne naspram drugih.
Zatim Miloš otrča do Radoša.
- Radoše, treba mi sekira.
- Za šta? - upita Radoš.
- Da napravimo vrata na proplanku.
- Vrata na proplanku!? - začudi se Radoš.
- Ne mogu sad da ti objašnjavam, kad vidiš shvatićeš. Daj
sekiru.
Radoš mu pruži sekiru vrteći glavom i cokćući jezikom. Pođe
za Milošem da vidi to čudo. Vrata na proplanku, iščuđavao se i
dalje.
Miloš dotrča na proplanak. U šumi izabra zgodnu jasikinu
mladicu pa napravi dva koca koja pobode na jednoj strani proplanka, ostavljajući među njima tri koraka razmaka. Zatim to isto
učinii na srugoj strani.
- E sad ovako! - reče. - Ajde da se podelimo u dve grupe. Neka
Veja i Vela biraju ko će biti sa njima u grupi, tako ćemo dobiti dve
ujednačene grupe. Hajde neka prvo bira Vela. Kako koga izabere
neka stane do nje. Biraj, Velo!
- Ja ću Ivana – reče Velinka.
94