- Je li još neko video vampira?
- Ja sam ga video, učiteljice, kad sam jedanput išao noću kroz
šumu sam – javi se Srđa.
- I kakav je?
- Grrr! Strašan i mrk. Odmah sam pobegao, nisam smeo da ga
gledam.
- A otkud znaš da je to bio vampir?
- Zato što je to bio moj sused koji je nedavno umro.
- Prepoznao si ga?
- Ne, ali znam da je čekao mene, zato što sam ga gađao šljivama
dok je bio živ.
Deca se nasmejaše.
- Ma to si ti umislio! - uzviknu Miloš. - Ne verujem da si bio sam
u šumi u ponoć, jer oni se samo tad prikazuju.
- Video sam ga! - uporan je Srđa.
- To je bio neki grm, a ti si već bio uplašen, pa još te šljive. Zato
ti se pričinilo. Ja sam išao kroz našu Vampiraču i nikad ništa nisam
video. Neće vampiri da se druže sa živima.
- A kako je onda stradao teča-Borkov otac, Tvrdoš? - javi se
Vedrana.
- Moj tata kaže da je njega ubila krišćanka iz Klenja koja se
zbog njega utopila, pa se povampirila – reče Miloš.
- Dobro, deco – reče Ljuba. - Izgleda da niko od vas nije video
vampira i zahvalite bogu na tome, jer niko ne zna zašto pokojnici,
koje smo nekad poznavali, napadaju ljude kada postanu vampiri.
- Možda moraju da utole žeđ kao što vukovi moraju da utole
glad – reče Ivan. - Možda im samo ljudska krv godi.
- Možda, Ivane – složi se Ljuba – ali zaista ne znamo ništa o
tome, a dužnost nam je da štitimo ljude od zlih bića. Znate li još
neka zla bića protiv kojih se treba boriti?
- Zmajevi – javi se Velinka.
- Tako je Velo – pohvali je Ljuba. - Jesi li ti videla zmaja?
- Ne znam – reče Velinka. - Videla sam da je nešto proletelo pa
su mi rekli da je to zmaj.
- I kako izgleda to što je proletelo?
- Užareno, kao Sunce, ne može se gledati u njega.
- Učiteljice – javi se Raviojla – meni je mama pričala da je Mi81