65. SVE NA SVETU JE OKRUGLO
Pod nadstrešnicom svoje letnje kuhinje, dok se sunčevi zraci
probijaju između lišća vinove loze, Stana drži ovalnu drvenu ploču
u rukama i čudi se.
- Živko, pa kako ću na ovome slikati?
- Zašto? - pita Živko.
- Pa okruglo je.
- A šta to smeta? - pita Živko.
- Pa sve je na svetu četvrtasto - objašnjava Stana. - Sobe, vrata,
prozori...
- Sunce, mesec, lubenica... - ruga joj se Živko.
Tu se Stana zamisli.
- Možda si ti i u pravu, pokušaću da svoju sliku smestim u krug,
iako znam da si ti pravio ovalne ploče zato što ti je tako bilo lakše:
porežeš stablo popreko i gotovo; je l' tako?
- Pa tako je - priznade Živko. - Znaš li koliko se više vremena i
drveta potroši za četvrtastu ploču? Zato sam odlučio da ikone budu ovalne. Znam da će mi posle biti teže da ih uklopim u ikonostas,
ali, smisliću nešto. Kad možeš završiti ikonu?
- Zar samo jednu? - začudi se Stana. - Ovu mogu već sutra, ako
bude kiše. Deda Dobrota kaže da hoće.
- Pa kad tu završiš doneću ti još podloga, neka jedne radi Cveta,
a drugee Rojla i Dara.
- A Renka, moja snajka? - upita Stana.
- Renka kaže da ne može od dece. Osim toga, kaže da ni sunce
ne ume da nacrta,
- Laže - planu Stana. - Crtale smo sunce po prašini kad smo bile
male. Sećam se da mu je ona crtala oči i usta. A sad ne ume.
- Pa dobro. Nije isto crtati prutom po prašini i bojama po
drvetu. Osim toga, svi znamo da oko dece ima mnogo posla.
- Pa, dobro – sleže Stana ramenima – ima nas dosta pa ćemo
uraditi. Ali mi krivo što je tako nemarna za seoske poslove.
- Ona možda smatra da Zale dosta radi za zajednicu pa ne mora i ona.
- Pa ne mora. Niko od nas ne mora. Ali, ako se svi trudimo,
može i ona - gunđa Stana.
356