- Ne Prvoše - poče Branilo da mu objašnjava. - Jeste da Borko,
Živko i ja znamo čaroliju i često se njome služimo, ali ne u tako
običnim stvarima kao što je koškanje volova. Kud bi nas to odvelo
kad bi počeli da koristimo čaroliju i za spavanje, za jedenje, za
odevanje...?
- Koristio si čaroliju da ti žena ostane trudna - zavika Prvoš
pakosno.
- Prvoše! - ciknu Branilo glasom oštrim kao jatagan.
Prvoš se sav strese kao da ga je munja ošinula. I sam je shvatio
da je preterao.
Živko stavi komad kamena na kanate pa skoči i stade između
njih.
- Nisu to bile čarolije, Prvoše - mirno je objašnjavao. - To su
bile biljne lekarije što je Dara dala Cveti. A ti bi mogao da malo
razmisliš pre nego nešto kažeš. Uostalom, koškanje volova nema
nikakve veze sa rađanjem dece.
Prvoš pokajnički pognu glavu, zatim je podiže i pogleda Branila u oči.
- Branče, sine, oprosti - reče sa suzama u očima. - Izlapeo
starkelja.
Branilo mu priđe i zagrli ga.
- Sve je u redu, stari. Nisi ti još izlapeo, samo ti je često jezik
brži od pameti.
- Kao što mu je uvek i bio - primeti Zaviša.
- Ćuti ti mali. Da si se ti prihvatio koškanja svega ovoga ne bi
bilo.
- Hteo sam, ali si me ti pretekao. Hoćeš da budeš prvi u svemu.
- Dobro je sad - reče Branilo. - Šta je bilo, bilo je. Hajde, Prvoše,
penji se u kola.
Prvoš se uhvati za stupac, stade na okovani točak, pope se u
kola i sede na jedan kamen.
- Ovo žulja - reče tužeći se na neravni kamen.
- Sad žulja - reče Boriša. - A videćeš kad se to obradi i izbrusi,
biće glatko k'o bebina guza.
Branilo ošinu bičem volove.
- Ajs, Sivonja, ča Garonja.
Kola kretoše.
331