46. ŠTA ĆE NAM ŠUPLJI BEDEM?
Uveče je cela ledina bila prekrivena ciglama, napravljenim od
blata i pleve. Branilo opipa jednu.
- Suva je, ali još nije čvrsta- reče on. - Šta ćemo sad s njima?
Nećemo ih valjda ostaviti ovako na ledini.
- Nećemo - reče Živko. - Napravićemo od njih šupalj bedem da
ih vazduh suši sa svih strana. Ovako.
On uze nekoliko cigala i naslaga ih jedne na druge, ali ih izukršta tako da je između njih bilo dosta prostora i vazduh je mogao
da dopire do njih sa svih strana.
- I koliko to treba da bude visoko? - upita Branilo.
- Otprilike. Visina nije bitna. Dok možeš da slažeš a da se ne
propinješ. Znači, u visini Miloša ili Cvete, da i oni mogu posle da
skidaju ciglu.
- A koliko dugačko?
- Opet otprilike. Važno je samo da složimo sve što smo danas
napravili i da oslobodimo prostor, tako da sutra možemo odmah
da pravimo novu.
- Pa koliko dana misliš da pravimo? - pita Branilo.
- Pa ja mislim, ako ovako budemo radili da će pet dana biti
dovoljno. Zatim sačekamo nekoliko dana da se prosuši pa slažemo
u peć, isto ovako. Ali, to moram posebno da ti pokažem, jer moramo da ostavimo otvore za loženje.
- Dobro. Ali ovo mora odmah da se uradi, je l' tako?
- Ako hoćeš da sutra imaš mesta za novu ciglu – moraš.
- Zale, dođi ovamo! - povika Branilo.
Zale pusti Renku iz zagrljaja pa se uputi do Živka i Branila.
- Šta je, ne daš mi ni da pomazim ženu.
- E, ako se vi ne mazite, niko se ne mazi - reče Branilo.
- Moramo sad da sazidamo šuplji bedem, evo ovako kako je
Živko započeo.
Šta će nam takav bedem? I to šuplji.
- Ne treba nam bedem, ali treba cigla da se suši. Vidiš. Da ima
zraka sa svih strana. Tako će se sušiti, a mi ćemo osloboditi prostor za prostiranje nove cigle sutra.
- Trebaju nam nosiljke, ne možemo ovoliku ciglu nositi jednu
293