42. EVO I LUKA KO VOLI
- Hajdete ovamo da sednete - zapovedi Koviljka.
Ispred letnje kuhinje Branilo je sačinio dugačak astal da bi se
mogli svi smestiti. Sada za njega sedoše: Ratko, kao najstariji na
čelo stola, do njega, s jedne strane – Živko, Dara, Rojla i Stamena, a
sa druge – Zaviša i Vedrana; Ozrenka se pozdravila sa svima pa
otišla kući smatrajući da ih je već previše za stolom, a morala je
pripaziti na svoju Daru i malu Tijanu koje su bile tako nestašne da
se nije usuđivala da i njih dovede. Do Vedrane sede Miloš, a u
začelje se smestila Cveta sa malom Zorom u naručju.
- Cveto, kako ti se zove kći? - pita Dara.
- Zora, po Miloševoj materi.
- A ja sam očekivala da ćete joj dati ime Dara - reče Dara
praveći se uvređena.
- Bilo je i to ime u užem izboru– odgovori Branilo – ali se
Zaletova srednja kći tako zove, pa nismo hteli da u susedstvu budu
dve devojke istog imena.
- Zale, nisi mi rekao da si ćerki dao moje ime - prekori ga Dara.
- Šta se čudiš, ženo. Mene to uopšte ne iznenađuje. Znaš da su
mu oči ostale na tebi kad je prvi put bio kod nas. Ne znam samo
kako je Renka na to pristala.
- Renka nije ljubomorna - reče Cveta da spase Zavišu nelagode.
- Ona zna da je Zale samo njen.
- Ma i ja sam siguran u Daru – reče Živko – ali se ne može
osporiti činjenica da su se njih dvoje, Dara i Zale, dopali jedno
drugom kad su se prvi put videli.
- Svima nama se ponekad dopadne nešto što je izvan našeg
domašaja ili izvan naših mogućnosti - dodade Ratko koji se osećao
odgovoran da mlađe podučava i usmerava.
- Zato imamo razum da nas zaštiti i sačuva od ludosti, je l' tako,
Zale?
- Meni nikakva ludost nije bila ni na kraj pameti – reče Zaviša –
to je samo u Živkovoj mašti.
- Šta? – trže se Živko uvređeno – hoćeš da kažeš da sam uobrazio da ti se Dara svidela, da to nije istina?
- Naravno da je istina. Voleo bih da vidim muškarca kome se
277