33. KOVILJKA I RATKO RAZGOVARAJU
Dva časa kasnije Ratko je stigao u Gradinu. Jahao je pored Jaska, a kod ergele je skrenuo u Branilov voćnjak. Šljive su bile u cvatu i Ratko otkide jednu cvast i prinese je nosu. Kako opojno miriše,
nije ni čudo što ih pčele toliko vole.
Kod svoje kolibe sjaha, rasedla Zeku i pusti ga da slobodno pase po voću. Dobra je i ova trava, ne znam zašto je Branče oterao
ovce čak na Badalj.
Pošao je ka kući. U letnjoj kući vide Koviljku kako posluje oko
ognjišta koje je Branilo sagradio da se napolju može kuvati. Iz
kotla je nešto divno mirisalo.
- Dobar dan, Koviljka, bog ti pomogo.
- O, zdravo Ratko – iznenadi se – i tebi bogovi neka pomognu.
Otkud ti? Kojim dobrom?
- Moram odmah da govorim sa Brančetom.
- Izgledaš kao da je nešto hitno. Je l' Miloš dobro?
- Miloš je dobro da ne može bolje, ne brini. Drugo je nešto u pitanju. Gde je Branče?
- Otišao sa Zaletom i Borkom u polje da pleve žito od korova.
Sačekaj ga tu, sa'će oni na ručak.
- Osećam da spremaš nešto mirisno - primeti.
- Aaa, donela mi Stana neke suve začine pa miriše cela Gradina.
- Kakvi su to začini što mirišu na ovčetinu? - našali se Ratko
koji je i pored jakih začina namirisao kuvanu ovčetinu.
- Hahaha - nasmeja se Koviljka. Pa ne može juha bez mesa. Nego, jesi li ti gladan? Savijača sa zeljem je gotova, ako hoćeš jedno
parče.
- Hvala ti Kovo, ali nisam toliko gladan. Sačekaću Brančeta. A
gde su Cveta i deca?
- Odvela ih kod svojih, da vide babu i dedu.
- Pa da, ovde nemaju dedu. Je li, nikad te nisam pitao, ni tebe ni
Brančeta, šta je bilo sa tvojim mužem, Brančetovim ocem?
- Eh, šta je bilo. Poludeo kao i ti pa otišao za vojskom. Nikad
ništa nismo čuli o njemu.
- Pa je l' znaš makar sa kojom vojskom?
- A ko će ih znati, zar ih je malo bilo; meni su sve iste - reče Ko249