da se na ljudsku sudbinu ne može značajno uticati. Ona je određena neposredno po rođenju i ne može se promeniti, iako se
mogu izmeniti mnogi pojedinačni događaji koji će na kraju dovesti
do nje. Kod starih Slovena bogovi su bili ravni ljudima. Često su
bogovi smatrani precima ljudi, a ljudi su im se na taj način i
obraćali. U ovakvom pogledu nije bilo mesta za verovanje u sudbinu. Sve je bilo u skladu sa prirodom i poštovali su se preci i
njihova dela. Međutim postojao je kod Slovena i verovanje u sudbinu. Demoni sudbine kod Slovena su suđenice i Usud. Suđenice su
se uvek javljale kao tri žene, uvek su bile trojstvo. Verovalo se da
suđenice određuju sudbinu novorođenog deteta pri rođenju, u
prva tri dana života novorođenog deteta. Sudbina se nije mogla ni
na koji način izmeniti, niti ju je mogla izmetiti neka druga sila, pa
ni bogovi. Suđenice su zamišljane kao tri mlade žene. Nije se znalo
ime svake od njih. Bile su odevene u belu odeću, a negde ih zamišljaju i u narodnim nošnjama. Dolaze u kuću, gde se rodilo dete,
kroz dimnjak. One su dolazile prve tri noći nakon rođenja deteta.
Ali su sudbinu proricali tek treće večeri. Svaka od njih je mogla
jedno veče da odloži određivanje sudbine novorođenom detetu.
Reč najmlađe od njih je bilo od presudnog značaja. U nekim krajevima se suđenice pojavljuju zajedno sa Rodom, bogom stvoriteljem univerzuma i on može da im naredi kakvu sudbinu da odrede
detetu. Već smo rekli da su Svarog, Rod i Usud isto božanstvo. Prilikom dolaska suđenica u kuću, spremala im se gozba. Tu gozbu je
trebalo da spremi babica. Pravile su se tri pogače premazane
medom, tri čaše vina su se stavljale na sto. Sve tri noći je trebalo
da gori svetlo u kući, a majka i dete trebalo je da leže na zemlji.
Pogaču bi, nakon toga, pojela tri muškarca, ako je dete muško, ili
tri žene, ako je žensko. Treće veče bi se pod glavu deteta stavljao
bosiljak i kolačić. Sve se ovo radilo da bi se suđenice odobrovoljile
i izrekli detetu dobru sudbinu. Verovalo se da suđenice pletu sudbinu. Jedna je držala vlakno i svaki namotaj je bila jedna godina
života. Na kraju bi presekle vlakno i koliko namotaja je bilo toliko
će dete živeti. Usud je čovek koji je svaki dan živeo život na drugačiji način. Nekad je bio bogat i živeo u izobilju, dok je drugim
danima bio siromašan. Nekad je bio slavan a nekad ne. Postojale
su ogromne varijacije u načinu života na koji je živeo. Razlike u
123