mi samo toliko osmotrili. Sve sam ispričao hodži, reče
da dođete kad želite. Može i sutra.”
''Stvarno? Odlična vest! Šta ti je još rekao?''
‘‘Mudar je on, ne mogu ga ja svaki put razumijeti.
Neće vam tako mnogo kazati, nemojte se nadati.”
‘‘Znam to i sam... Neka nam kaže i malo, biće
dovoljno.”
‘‘To će mu se svidjeti, da budete skromni. Dođite
poslije podne.”
‘‘Naravno, ako nam vreme dozvoli. I po kiši ćemo,
samo ako Bog da.”
‘‘Neka vam osvetla put, na vašoj strani sam.”
Iz Filipovog dnevnika
‘‘Čudni su putevi Gospodnji... Od rođenja sam pripadnik
hrišćanske crkve a sada mi pomažu vernici islamske vere.
Nije li On poslao sve te učitelje i proroke među ljude, da ih
vrate na pravi put, da ih nauče mudrošću? Jeste, sigurno je
tako. To što su moćnici vodili svoje narode u verske ratove,
to nije zbog vere i očuvanja svetinja, to je samo borba za
vlast, bila i ostala... Idem sutra u Prijepolje, čekaće me
Marta. Neobično mi nedostaje, kao da vidim u njoj sebe.
Toliko mi je njen lik poznat. Kada joj čujem glas, osećam
veću bliskost od one sa bratom i roditeljima. Da imam
sestru, možda bi takva bila, da sam oženjen, ta žena bi
bila baš kao ona.”
Filipov drugi dolazak u Prijepolje, za Martu je značilo
80