Pogledao je Radovana, i dalje je ćutao. Kao da je Miodrag bio zadužen za razgovor.
‘‘Je li vi to pratite Filipa? Kako znate gde je?”
‘‘Lazare, došli smo u najboljoj nameri. Pokušaj da ga
sprečiš da istraje. Očigledno ga je neko nagovorio da
istražuje tajne Mileševca i da dokaže ispravnosti onih
spisa iz Kruševca. Nisu sve tajne za otkrivanje, posebno
ne one koje će uzdrmati veru naroda. Ne može se sve
objasniti svima, shvataš li?!''
‘‘Ja na njega nemam nikakav uticaj. Filip je previše
jakog duha, to niko ne može slomiti, pa ni ja. A čega se
vi tačno plašite?”
‘‘Može da izazove katastrofu većih razmera, ako se
udružio sa nekim organizacijama koje traže relikvije po
Srbiji. Te stvari moraju da miruju tamo gde jesu.”
‘‘Zašto mislite, da ste baš vi u pravu? I što smatrate,
da će Filip pronaći ono što niko nije pre njega?''
‘‘Istoričar je, ima veliko znanje.”
‘‘I ja služim istoj crkvi kao i vi, pa se na plašim da će
njeni temelji biti uzdrmani zbog jedne priče i nagađanja.
Ja ga mogu nazvati i pitati šta radi, ništa dalje ne
očekujte.”
‘‘Ako nađe ono što miruje vekovima... jedna vrsta rata će izbiti”, konačno je progovorio i Radovan.
''Kakav rat? Što tačno ne kažete, o čemu se radi?
Hoćete da ga sprečim, a ne govorite u čemu.”
‘‘Neka ide dalje od Mileševca i džamije! Reci mu da
nije svestan ničega. On je radoznao i to ga zabavlja. U
živu vatru se ne dira.”
71