ČETVRTI DEO
Darko je ostao sam u kući. Jedne je ispratio, druge
čeka. I kako vreme prolazi, sve više se plaši da niko neće
biti zadovoljan njegovim otkrićem. Gvozdene rešetke je
uvio u ćebe i sakrio ispod kreveta. Novi je u ovom gradu,
može nekome biti i sumnjiv. A i ko bi obratio pažnju na
tu stvar? Detaljno je pregledao svaki delić, ništa nije
postojalo neobično, ništa urezano. Zarđalo je, požutelo,
ali ipak iskopano ispod kule. Nije ništa slučajno. Vreme
će pokazati. Zadovoljan sobom, razmišljao je kako nikada nije imao toliko nadljudske snage, izborio bi se
protiv celoga sveta. Neprestano je razmišljao o sledećim
potezima, jedva je čekao da ga ponovo negde pošalju.
Sinoć je otkrio svoje skrivene mogućnosti. Gledao je na
sat, bliži se njihov dolazak. David je javio da su u blizini
Prijepolja. On i Nebojša već znaju šta je gore iskopano.
Darko jedva čeka da im vidi izraze lica, ali oseća i strah
od Filipove reakcije, što je pristao da se sve uradi bez
njega. Unapred je smišljao reči koje će izgovoriti, kako
će mu sve objasniti... Začuo se auto ispred kapije. Kroz
prozor je video kako Filip izlazi prvi, za njim i Marta.
Izgledali su umorno i ozbiljnije nego što je očekivao.
Iznosili su stvari iz gepeka. Nebojša i David su gledali u
pravcu prozora i očekivali Darka.
‘‘Neko je u kući, vrata su otključana”, začuo se Filipov
glas.
‘‘Ja sam tu.”
160