''Molim?''
‘‘Dobro veče, oprostite ako uznemiravamo. Zovemo
iz policijske stanice. Neko nam je prijavio buku sa
Mileševca.”
‘‘Kakvu buku? Ja sam napolju i ni ptice ne čujem.”
‘‘Dobro, samo proveravamo. Ako primet ite nešto, javite nam.”
‘‘Kako da ne? Laku noć''
Veza se prekinula i on oseti kako ga prožima ledena
jeza. Seo je na klupu i pokušavao da savlada jako lupanje
srca. Odmah je nazvao Darka. ”Oprosti mi što ti ne dam
spokoja. Budite na oprezu, zvali su me iz policije. Neko
je prijavio kako se čula buka sa brda, zamisli!''
‘‘Šta ste im rekli?''
''Da se ni ptice ne čuju. Nadam se da će mi vjerovati.”
‘‘Najlepše hvala. Mogli smo to i očekivati. Budite bez
brige, bližimo se kući, a prvo smo odvezli Senada.”
‘‘Neka vam je Bog u pomoći. Laku noć.”
‘‘Laku noć''.
Pogledao je na sat, još nije ni ponoć. Traje dan koji je i
njemu izmenio život, na neki način. Razmišljao je kako
bi mogao pomoći... Sklopio je oči i pokušavao da se seti
svake reči koju je čuo od starog hodže. Svega što onda
nije hteo čuti, ali ga je slušao iz poštovanja, upamtio je
ponešto.
‘‘Nekada je ovde postojala druga džamija, prije naše.
Tu su postojale knjige u kojima je neko napisao u vezi
tajne, oko koje bi se hrišćani za gušu pohvatali. Niko na
156