E-book Nermin Delić - Okrutne miljenice | Page 42

PRIJATELJ BEZ RIJEČI      Ponekad u tami gdje mrak dušu slama, zvijezde na nebu nadziru postelju hladnu i izgužvanu koja gleda noć u oči ... Šta da radim? Reci mi! Tiho ili glasno nemoj ćutat biće kasno. Ova tama nema kraja, ova ljubav obmanska probudila samoću. Saznao sam, prijatelju prestala je voljeti me. Ova riječ što mi srce blijedo para, ova suza već sutra bit će stara. Nešto reci, druže moj na ove riječi moje. Dušu dajem, ostatak ponosa samo za riječi tvoje.   42