MRAČNA ŠUMA
Iz šume crne pokušavam da bježim
cvijeća punoj livadi težim.
U nit veliku pritajen
vijenac srca.
Isušit će mi sablasna mora
klica straha zvana zora,
bujna strepnja
načas zri.
Izlaz tražim iz mračne šume
sujetne, olujne i bezoblične.
Pomamni korak
trnje ne osjeća.
Noć prigušena krivac glavni
što umoran tog kobnog vremena
dolutah u plaču a potom
zaspah.
Probuđen od nesabranih snova,
gorko začuđen pokušah
sjetiti se otkud
u srži šume.
Neutrven stadoh ispred rašlji nag
svjestan da slasti na licu nema,
sjenka na Suncu bezizlaz
nagovještava.
36